priče leptirice

05.01.2016., utorak

Kada bih uzela iz snova

Kada bih uzela iz svojih snova ....

uzela bih livadu. Veliku zelenu livadu okruženu šumom iznad koje se šire nebeska prostranstva grijana žutim suncem.

Uzela bih slobodu potočića koji protječe kroz tu šumu.

Uzela bih ulicu. Ulicu sa prelijepim trgovinama, štandovima i šatorima. U jednoj od tih trgovina sjedi stara gospođa. Ona mi daje vrijednu bijelu ogrlicu nizanu perlicama. Tu si mi ogrlicu kupio ti. Rekao si gospođi da mi ju pričuva. Ja sam došla po nju. Predala mi ju je sa smješkom na licu. "Čekala sam te" - rekla je. "I još nešto lijepo imam za tebe" - kazala je. Ali ja se ne sjećam što.

Uzela bih i melodiju. Melodiju koju ne mogu odsvirati na svojoj gitari jer nemam za nju note. Hoću li ih pronaći? Hoću li ih se sjetiti?

Uzela bih osobu koja stoji na stijeni i meni daje podršku. Bez predrasuda. Bez sumnje daje ali ne traži zauzvrat. Ali ja mu ipak poželim vratiti dobrotu. Prigrliti njega kao što je on mene. U svakom trenutku, u svakoj boli, veselju. Osoba koja je uz mene i kada nismo zajedno. Kojoj se uvijek mogu vratiti bez straha da će me napustiti. Jesi li to ti? Trenutno ne znam.

Možda od svega pomalo već imam. Ono što nemam trebalo bi ostaviti u snovima. Barem za sada. I pokupiti samo onda kada se zaputim do njih. Jer tako je ljepše. I tako je zauvijek samo moje.
A uvijek se tome mogu vratiti.




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.